Libar za vajk – sloboda stvaranja

Nigerijski nobelovac Wole Soyinka, njemački filozof Peter Sloter­dijk i španjolski romanopisac Javier Cercas najpoznatiji su sudionici ovogodišnjeg izdanja književnog festivala Sa(n)jam knjige u Istri, koji je od 29. studenoga do 9. prosinca u pulskom Domu hrvatskih branitelja okupio više od 200 sudionika, autora i promotora, nakladnika i knjižara te više tisuća posjetitelja. Dolazak trojice velikana svjetske književne scene u Pulu, uz već tradicionalno zanimljive književne programe, izložbe, predstavljanja, susrete s autorima i druge popratne događaje, te poslovično dobru atmosferu i posjećenost, potvrdio je status Sa(n)jma kao možda i najvažnije, uz zagrebački Interliber, književne manifestacije u Hrvatskoj. Ovogodišnje izdanje sajma, nažalost, obilježila jei iznenadna smrt uglednog makedonskog dramskog pisca Gorana Stefanovskog, koji je preminuo nakon kratke i teške bolesti samo nekoliko dana prije nego što je trebao doputovati u Pulu kako bi predstavio knjigu Odisej i druge drame, svoj prvi hrvatski prijevod.

Sa(n)jam knjige u Istri okupio više od 200 sudionika i više tisuća posjetitelja

Prvi afrički dobitnik Nobelove nagrade za književnost

Pulski se sajam tradicionalno tematski bavi problematikama koje nadilaze granice književnog, a ove su godine organizatori za središnju temu izabrali „slobodu“.  Kretanjem sajamskim prostorom „traženja prava da se o slobodi govori i da se sloboda zahtijeva“ na književnoj platformi političke, socijalne i angažirane rasprave svečano je započeo jedan od njezinih ovogodišnjih nosećih stupova, nigerijski pisac Wole Soyinka, prvi afrički dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Izniman književnik i „borac za slobodu i demokraciju“, koji je najvažniju svjetsku književnu nagradu dobio 1986, u svojim djelima zastupa jedinstvo u razumijevanju estetske i povijesne dimenzije postojanja kroz umjetničke prakse, civilni angažman i predanost boljemu društvu općenito. U Pulu je Soyinka došao kao nestor sada već velike teme o postkolonijalnoj tradiciji, koju i sam tumači kao profesor na uglednim sveučilištima te kako bi sudjelovao u razgovoru o svom najpoznatijem romanu Vrijeme rasapa (Sandorf). Ta knjiga objavljena 1972. postala je dio kanona afričke književnosti, a autor je pulskoj književnoj publici kazao da ju je napisao neposredno nakon građanskoga rata u Nigeriji, čiji je veći dio proveo u zatvoru zbog svojeg antiratnog aktivizma. „Bilo je to razdoblje ekstremnog bezakonja, vrijeme kada su pitanja jasna, a odgovori vrlo nejasni i mutni, dok je proces kroz koji društvo prolazi bolan, nakon čega ono više nikada nije isto“, kazao je pisac gostujući u prvom sajamskom Sutonu uz knjigu.

Soyinka je proveo čak 22 mjeseca u samici, a da bi to preživio, počeo je pisati: „Črčkao sam po svemu do čega sam mogao doći, komadićima toaletnog papira, omotima cigareta. Otuda elementi mitologije podzemlja u knjizi, jer sam se i sam osjećao kao da se nalazim u podzemlju, gdje je smrt stanje uma.“ Zbog svojeg je aktivizma bio optuživan za pokušaj rušenja vlade, podmetanje bombi te je dvaput bio natjeran u egzil – tadašnji nigerijski predsjednik i vojni diktator Sani Abacha 1997. ga je osudio na smrt u odsutnosti – no sve to vrijeme nije prestajao pisati, putovati svijetom i objavljivati brojne eseje i političke članke. „Mislio sam da se samo na filmu može dogoditi da vas proglase ‘traženim – živ ili mrtav’, sve dok se nisam i sam našao na jednom takvom plakatu“, rekao je pisac, čiji opus obuhvaća više od pedeset žanrovski vrlo raznorodnih djela – pjesama, romana i drama, a objavio je i dvije knjige memoara.

Nigerijski nobelovac Wole Soyinka

Prvi dio Sajma obilježilo je i gostovanje u Puli njemačkoga filozofa i teoretičara kulture Petera Sloterdijka. Autor impozantne biografije, koji u svojim djelima stvara specifičan svijet filozofije i književnosti, u Crvenom salonu DHB-a predstavio je knjigu Strašna djeca novog vijeka (Sandorf & Mizantrop). Razgovor o slobodi i slobodarstvu s jednim od najvećih filozofskih i kulturoloških spisateljskih figura druge polovice 20. stoljeća započeo je citatom iz uvoda njegove knjige, u kojemu Sloterdijk kaže da „tko uči taj ne gomila samo informacije već shvaća da pravo učenje ima nešto od preobraćenja“, pa je tako „učenje možda onaj nepoznati bog – jedini koji nas može spasiti“. Objašnjavajući pojam nepoznatog boga, autor je kazao kako je to nešto o čemu raspravljamo već tri tisuće godina, stavljajući ljude u intelektualnom smislu pred nevjerojatno teške zadatke. „Prije tri tisuće godina pokrenut je strašan proces koji je još u tijeku, proces koji bismo mogli, služeći se terminom Martina Heideggera, nazvati i poviješću istine i pronalaženjem istine, a u povijesti istine postoji jako važna činjenica – a to je da između spoznaje i vremena postoji neposredna poveznica“, pojasnio je Sloterdijk.

Sa(n)jam se svake godine prisjeća preminulih intelektualnih i književnih velikana, a ove godine jedan je od njegovih najposjećenijih programa bilo predstavljanje zbirke Cervantesov trg: sabrane drame i songovi (Jesenski i Turk) u siječnju ove godine preminula novinara i književnika Predraga Lucića. Tema Sajma, sloboda, pojam je koji je obilježio čitavo Lucićevo stvaralaštvo, kao što se Daša Drndić, još jedna hrvatska književna veličina koja nas je napustila u lipnju ove godine, u svojem radu bavila odnosima slobode i zla, o čemu je bilo riječi na njoj posvećenu okruglom stolu. Održan je i poseban komemorativni program za iznenada preminula Gorana Stefanovskog, autora kultne drame Divlje meso iz 1979, smatrane klasikom južnoslavenske dramatike. U sklopu regionalnog programa Makedonija čita o njegovu je djelu govorio makedonski pisac Robert Alagjozovski. „Makedonija plače. Ne postoje riječi kojima bi se mogao opisati osjećaj nakon vijesti o nenadanoj smrti umjetničkoga gorostasa kakav je bio Stefanovski. Njegov je doprinos makedonskoj kulturi veći od onoga čitavog ministarstva kulture“, rekao je Alagjozovski. „Svojim djelovanjem, odkad se prvi put pojavio prije više od 40 godina, Stefanovski je diktirao glavne kulturne trendove Makedonije, ali u sinergiji s trendovima u regiji i Europi, te je tijekom svih tih godina ‘spasio’ velik dio nas“, dodao je.

Pod ovogodišnjim tematskim sloganom „Reci mi što je sloboda?“ u jedanaest festivalskih dana predstavljeno je tridesetak novih knjižnih naslova te su otvorene četiri autorske izložbe, među kojima se posebno ističe izložba Ples slobode splitskoga strip-crtača i novinskog ilustratora Alema Ćurina. Među više od sedamdeset sajamskih programa izdvaja se i gostovanje norveškoga filozofa Larsa Svendsena, koji je govorio o filozofiji straha, zla i slobode, dok je izraelski filozof Ishay Landa predstavio svoju knjigu Šegrtov čarobnjak: liberalna tradicija i fašizam (Disput, prijevod Damjan Lalović), u kojoj se bavi idejnim korijenima suvremenih društava zapadnoga kruga.

Na sajam je došao i klasik talijanskog stripa Vittorio Giardino, a u Puli je prvi put bio i islandski književnik Eirikur Orn Norddahl, koji je hrvatskoj čitateljskoj publici predstavio svoj roman Zlo (OceanMore, prijevod Darija Lazić). Govoreći o svojoj knjizi u kojoj se bavi novim-starim bolestima europskih društava – nacionalizmom, netolerancijom, zatvorenošću i mržnjom – autor je istaknuo kako mu se čini da je Europa u proteklih dvadeset godina počela zaboravljati na opasnosti ekstremne desnice, i da „svake godine zaboravlja još po malo, dok ta ekstremna desnica dobiva sve veću i već podršku“. „Neprekidno se pomičemo prema prostoru u kojemu se sve više prihvaća ekstremna desnica kao nešto normalno. Ono što možemo napraviti, a što ne činimo, jest da bismo se trebali truditi prisjećati ozbiljnosti koju podrazumijeva takva situacija“, rekao je Norddahl. Svoj satirični roman smatra političkim romanom, a njime je želio postići „da on bude na neki način neugodan, da čitatelj nakon što ga pročita ne doživi neku vrstu etičke katarze nego, kada zatvori knjigu, da se osjeća pomalo prljavo.“

Cercas: „Stvarnost je gorivo za stvaranje fikcije“

Posljednje sajamsko književno događanje bilo je gostovanje Javiera Cercasa, jednog od najcjenjenijih suvremenih španjolskih pisaca, koji je svjetsku slavu stekao djelima u kojima romaneskno rekonstruira ključne trenutke španjolske povijesti, Salaminskim vojnicima (2001), Anatomijom jedne pobune (2009) i Prevarantom (2014). Govoreći o svojoj opsesiji poviješću, Cercas je kazao kako ga zanima istina, a čista fikcija ionako ne postoji, jer da postoji – ne bi nikoga zanimala. „Stvarnost je gorivo za stvaranje fikcije“, rekao je pisac. „Kada govorimo o odnosu pisanja i života, moram reći da su svi moji romani dijelom autobiografski, što ne znači da koristim vlastiti život kao predložak, već da stvari iz svojega života uzimam i pretvaram u nešto univerzalno“, napomenuo je Cercas. Prošlost i sadašnjost imaju složen odnos, dodao je, jer „povijest nije prošlost, već je ona dio sadašnjosti – a svugdje živimo u diktaturi sadašnjosti“. „Ljudi misle da je sve ono što se dogodilo do jučer povijest, prošlost, a to je potpuno pogrešno. Prošlost je neodvojiv dio sadašnjosti“, smatra. U povijesti, kao i u politici, ponavljaju se greške iz kojih mi, međutim, nikada ništa ne naučimo, upozorio je nadalje Cercas, koji u Europskoj uniji vidi „jedinu razumnu utopiju koju smo mi Europljani izumili“, a koja „uspijeva sačuvati mir, prosperitet i demokraciju“. Cercas je u Puli predstavio svoju novu u nas prevedenu knjigu Zakoni granice (Fraktura, prijevod Silvana Roglić).

Posljednjega dana Sa(n)jma, u nedjelju 9. prosinca, dodijeljene su sajamske nagrade: čitateljska nagrada  Dr. Ivo Borovečki pripala je Miodragu Čerini, ravnatelju Studentskoga centra Pula, dok je nagrada publike pulskoga sajma  Libar za vajk ove godine pripala knjizi Gorgona Ješe Denegrija, u izdanju Agroinove – naklade pri Institutu za istraživanje avangarde.

Direktorica Sa(n)jma Magdalena Vodopija zahvalila je pulskoj publici, koja je, kako je istaknula, „dar za svakog organizatora“ te je najavila temu sljedećeg, 25. Sa(n)jma knjige u Istri – „Grad“.